Jezera Fruške gore – Ribolovački raj
26.11.2025.
Neka od najlepših jezera Fruške gore nalaze se na južnim i istočnim obroncima ove planine. Mahom su nastala veštački, kao akumulacije za potrebe navodnjavanja, a tek poslednjih godina su postala i svojevrsne turističke atrakcije – mesta za odmor, rekreaciju, beg od letnjih vrućina, ali i sportski i rekreativni ribolov.
Ljukovo se nalazi na južnim padinama Fruške gore, kraj sela Jarkovci, pa se još može pronaći i pod imenom Jarkovačko jezero. Nastalo je 1977. pregrađivanjem potoka kako bi se stvorila akumulacija za navodnjavanje okolnih useva. Danas je ipak najpoznatije kao savršeno mesto za ribolov koji je ovde moguć tokom cele godine, sem za vreme mrešćenja.
Ovaj biser Inđije krije i jednu zanimljivu istorijsku priču – na samoj obali jezera nalazi se bivši letnjikovac grofa Petra Pejačevića, velelepno zdanje izgrađeno početkom XX veka koje se u prošlosti zvalo i „Moja volja“. Zašto baš tako? O tome postoje dve legende… Po jednoj, grof je imao ćerku jedinicu Doru. Devojka je obožavala da šeta ovuda, pa je tražila da se kuća napravi baš na tom mestu „po njenoj volji“. Druga priča pak, kaže da je Petar Pejačević bio veoma bogat, ali i da je voleo da se kocka. Jednom prilikom je, kartajući se na terasi zdanja, izgubio sve svoje posede osim ovog. Onda je njegova žena sela za sto i zaigrala „po svojoj volji“. Uspela je da povrati imanje svog supruga, pa je mesto tako dobilo ime.
Za Dobrodol mnogi, a ponajviše ribolovci, kažu da je najlepše jezero Fruške gore. Smešteno kraj istoimenog sela, u opštini Irig, nastalo izgradnjom brane na Bankovačkom potoku, ovo jezero zahvata površinu od 45 hektara i ima dubinu od oko šest metara.
Kažu da je Dobrodol jezero sa najbistrijom vodom na Fruškoj gori, a ono što jeste sigurno je da je u pitanju ekosistem sa obiljem hrane, pa ovde možete očekivati da ulovite kapitalne primerke šarana, amura ili smuđa.
Na svega nekoliko kilometara od sela Maradik, tamo gde se susreću iriška i inđijska opština, nalazi se Šelevrenac, jedno od najvećih jezera Fruške gore. Nastalo je 1985. pregrađivanjem istoimenog potoka, pa ovde danas postoji brana dužine 260 i visine od preko 12 metara.
Ovo jezero je u privatnom vlasništvu i na njemu je zabranjeno kupanje. Ipak, i dalje ima mnogo toga što će vas oduševiti! Jer, čitav posed Šelevrenac uređen je kao mali rezervat prirode – šetajući kraj jezera naići ćete na kokoške i guske, morke i paunove, muflone, koze, magarce, srne… Krajolik je skladna mešavina uređenosti i netaknute prirode, pa ćete, uz malo sreće, u toj šetnji videti i rode, čaplje, kormorane, ševe, kopce…
Čitav kompleks pogodan je za veliki broj sportskih aktivnosti, od kojih prednjači sportski ribolov. Kažu da je riba u Šelevrencu ne samo brojna, već i prilično borbena, a dobar dokaz toga je i činjenica da se treninzi ribolovačke reprezentacije Srbije organizuju baš na ovom jezeru.
Na južnim padinama Fruške gore, nekada je postojao potok Međeš. Ipak, kako voda iz njega nije bila dovoljna za navodnjavanje okolnih njiva i voćnjaka 1984. nedaleko od Iriga, kraj sela Šatrinci, podignuta je brana. Tako je nastalo jezero Međeš.
U toplim mesecima, ovo mesto se pretvara u pravi mali letnji kamp, prepun života i radosti. Tu su ribolovci, zaljubljenici u prirodu, izletnici i kupači. Postoji uređena plaža sa tuševima, tereni za odbojku na pesku i stoni tenis, a radi i mali restoran u kome možete da se osvežite.
Čak ni dobri poznavaoci Fruške gore uglavnom nisu čuli za ovo jezero. Podvezirac ili Parloško jezero, lokalci zovu Majdan jer je nastalo u basenu nekadašnjeg kamenoloma koji se ispunio vodom. Nalazi se u ataru Sremskih Karlovaca, na mestu do koga je najbolje doći terenskim vozilom ili peške.
Nažalost, poslednjih godina se dešava da tokom letnjih meseci Podvezirac skoro potpuno presuši, a čak i u ostatku godine uglavnom pre odaje utisak bare nego jezera. Priroda oko njega je divna, ali kupanje nije preporučljivo. Ako ga i pronađete, najveća je verovatnoća da ćete biti potpuno sami, ili u društvu tek ponekog pecaroša koji još uvek nije odustao od ovog mesta.
Popovičko jezero ime nosi po novosadskom vikend-naselju Popovica kraj kog se nalazi. Sa svih strana je okruženo šumom i ima vodu izrazito zelene boje, pa ga sa pravom zovu i „smaragdom Fruške gore“. Iako se nalazi u ambijentu koji ostavlja bez daha, ne posećuje ga veliki broj turista. U njemu se mresti šaran, pecanje i kupanje je strogo zabranjeno, pa ako ga ipak posetite ostaje vam „samo“ da uživate u prirodi koja vas okružuje.