Jezera Fruške gore – vodeni biseri Srema
14.11.2025.
Voda je oduvek bila sastavni deo svake priče o Fruškoj gori. Ova planinska lepotica diči se velikim brojem potočića, nadzemnih i podzemnih tokova, kao i izvora od kojih mnogi, iz velikih dubina zemlje, na površinu donose mineralnu i termomineralnu vodu vrhunskog kvaliteta. I Jazak voda koja se odlikuje izuzetnom čistoćom i kvalitetom, izvire upravo na Fruškoj gori.
Planina na kojoj se nalazi najstariji nacionalni park Srbije dom je i za čak 17 jezera, a kako zbog svog izgleda, tako i zbog izuzetne prirode koja ih okružuje, neka od najlepših nalaze se u njenom zapadnom delu.
Sotsko jezero, poznato i samo kao Sot, smešteno je istočno od istoimenog sela, desetak kilometara od Šida. Nalazi se na najzapadnijem delu Fruške gore i nastalo je 1977. godine pregrađivanjem doline potoka Šidina branom dugom 150 i visokom preko 15 metara.
Danas se prostire na 33 hektara skrivena u nedrima Nacionalnog parka i opasana gustom šumom. Predivnu prirodu ne narušavaju već samo dopunjuju lepa, uređena plaža, pontoni i šetalište, pa je Sotsko jezero raj za ribolovce, ali i izletnike željne mira i bekstva od užurbane svakodnevice.
Bruje, još poznato i kao Erdevičko jezero, smešteno je severozapadno od Erdevika, na izlazu ka selu Ljuba. Nastalo je osamdesetih godina za potrebe akumulacije vode. Površina jezera je oko 15 hektara, a maksimalna dubina oko 7 i po metara.
Bruje je poslednjih godina omiljena lokacija kupača u letnjim mesecima – kako lokalnog stanovništva, tako i posetilaca sa strane. Uređena je plaža, ima mesta za roštilj, a oko celog jezera je asfaltiran put idealan za šetnju i rekreaciju.
Ovo mesto krije i jednu interesantnu istorijsku priču. Prilikom proširivanja jezera, arheolozi su otkrili rimske zidine i ostatke bazena na čijem dnu se nalazio izvor sa termalnom vodom za koju se ustanovilo da je mineralizovana i lekovita. Pronađene su i odvodne cevi, kao i potpuno očuvana drvena konstrukcija za roštilj, pa se veruje da je mesto služilo rimskim legionarima za lečenje, ali i odmor i uživanje u prirodi. Ovo je, za sada, jedina potvrđena rimska antička banja na teritoriji Srema.
Bruje nije jedino jezero u Erdeviku. Ako iz sela krenete putem ka Viziću, naići ćete na Moharač. Okruženo vinogradima, oranicama i šumom, ovo jezero mnogi smatraju najlepšim na čitavoj Fruškoj Gori. Prostire se na površini od oko 60 hektara, izduženog je oblika i duboko oko 10 metara. Nastalo je 1980. izgradnjom brane radi sprečavanja plavljenja obradivih površina.
Moharač okružuje prelepa priroda, pa ćete u njegovoj okolini pronaći veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Iako ima izuzetno čistu vodu, na ovo jezero retko dolaze kupači. Njegovi primarni posetioci su ribolovci, a dozvoljeno je i kampovanje.
Bingulsko jezero se nalazi kraj istoimenog sela po kome je i dobilo ime. Ovo jezerce malo je poznato i u senci je popularnijih „komšija“ – jezera Bruje i Moharač. A šteta je, jer je reč o pravom malom dragulju Fruške gore – čistu i bistru vodu okružuje netaknuta priroda i skoro pa potpuna tišina koju remeti samo cvrkut ptica.
Jezero je nastalo za potrebe proizvodnje hmelja u obližnjem selu. Ipak, kako je hmeljara prestala sa radom tokom devedesetih godina, čitav prostor danas je pomalo skrajnut i zaboravljen.
Lokalci pričaju da je odmah pored nekada postojalo i drugo jezero, ali da je ono odavno presušilo. O tome da se tu nekada nalazila još jedna vodena površina danas svedoči samo trska iznikla iz vlažnog zemljišta.
Kapavica je malo poznato jezero. Smešteno je u blizini sela Vizić, u opštini Bačka Palanka i nosi titulu najmanjeg jezera na Fruškoj gori. Kako se nalazi duboko u šumi, do njega se može samo peške, a sami ćete ga teško pronaći, pa je najbolje da za tačnu lokaciju pitate lokalce.
Voda u Kapavici dolazi iz podzemnih izvora i nekada se koristila za navodnjavanje. Jezero je danas zaraslo u trsku i šiblje, pa u njemu nije moguće ni kupanje ni pecanje. I sama okolina će vam otkriti da je ovo mesto nekada bilo mnogo kultivisanije. Na putu do njega naići ćete na veliki broj napuštenih vikendica, slomljenih klupa i mesta za roštilj koje je sada progutala priroda.
Autor teksta: Aleksandra Bogdanović – Istorijski zabavnik
Autor fotografija: Sonja Lazukić – sonjasillyworld
Zaprati Jazak vodu na Instagram-u
Zaprati Jazak vodu na Facebook-u