Staro Hopovo – Mala svetinja velikog značaja
28.8.2025.


Smešten nedaleko od Iriga, na istočnoj strani Fruške gore, okružen borobom šumom, čak i danas izolovan i pomalo skriven od svega, već vekovima tihuje manastir Staro Hopovo. Iako manje poznat, ipak zauvek sudbinski vezan za svog glasovitog brata – Novo Hopovo, sa kojim osim imena, deli i gotovo sve ostalo – mesto, vreme nastanka, ktitora… Ratna i posleratna stradanja… Svetca kome je bio posvećen, kao i onog čije mošti je čuvao…
Sudbine ove dve svetinje zapravo su toliko isprepletane, da niko više ne zna gde se završava priča o jednoj, a počinje priča o drugoj. I obrnuto!
Staro i Novo Hopovo nalaze se nedaleko jedno od drugog, na oko dva kilometara udaljenosti. Narodno predanje kao ktitora oba manastira navodi despota Đorđa Brankovića, potonjeg vladiku Maksima. Ipak, da li je ovaj srpski velikaš prvo podigao Staro ili Novo Hopovo, i danas je predmet debate.
Najveći broj istoričara Staro Hopovo (a odatle i njegov naziv) smatra starijim manastirom. Iako se prvi put pominje u turskom popisu Srema iz 1546. njegov nastanak obično se smešta negde između 1496. i 1502. godine.
Ipak, izvesno je da je i Novo Hopovo građeno u sličnom vremenskom periodu, pa se može reći da su obe crkve postojale u isto vreme s tim što je Novo Hopovo uvek bilo veći, „važniji“ manastir, dok je Staro bilo manje i siromašnije, pa je dobar deo istorije funkcionisalo kao „ispostava“ istoimene susedne monaške zajednice.
I Staro i Novo Hopovo nekada su bili posvećeni Svetom ocu Nikolaju. Međutim, nakon što je u prvoj polovini 18. veka Staro Hopovo stradalo u zemljotresu, to se promenilo. Kažu da je stari, drveni hram koji je postojao na mestu sadašnjeg u potresu potpuno srušen, što je podstaklo arhimandrita Zaharija Milivojevića da 1752. od kamena i opeke podigne novu crkvu. Nakon što je hram završen 1756. posvetio ga je svog zaštitniku – Svetom Pantelejmonu koji je i danas patron ovog manastira.
Mošti Svetog Teodora Tirona danas se kao najveća svetinja čuvaju u Novom Hopovu. Ipak, moguće je da su one po dolasku na Frušku goru tokom 16. veka prvo bile pohranjene u Starom Hopovu. Podataka o prvim decenijama trajanja ovog manastira ima jako malo, ali neki istorijski izvori navode da su mošti u starom, drvenom kivotu boravile na ovom mestu 1555. i 1563. godine, a da su tek onda prenete u Novo Hopovo gde se i sada nalaze.
Tokom 18. veka Staro Hopovo, ponekad još nazivano i „manastirčić“, bilo je siromašno. Uglavnom se navodi kao metoh tj. „ispostava“ Novog Hopova, bez svog stalnog monaštva. Umesto toga, po dva monaha iz Novog dolazila su u Staro Hopovo i na smenu tu neko vreme boravila i vršila službu.
U arhitektonskom smislu, manastiri Fruške gore stilski uglavnom pripadaju eri baroka. Ipak, to nije slučaj sa Starim Hopovom! Slično kao i Novo, ovaj manastir je građen pod velikim uticajem tzv. Moravske škole, što je poslužilo kao uzor nekim kasnijim svetinjama podignutim na ovoj planini, poput manastira Privina Glava ili crkve Svetog Nikole u Irigu.
Ova lepa, mala i svetla jednobrodna crkva imala je jedan od najvrednijih i „stilski najčistijih“ ikonostasa Fruške gore. Izradio ga je 1793. duborezac Tomas Firtler dok se kao autor ikona navodi Jefrem Isailović, ali i daleko poznatiji Janko Halkozović.
Moguće je da ikonostas nije bio rađen kao jedinstvena celina, već da je bio rad više autora. Sačuvana je samo jedna njegova fotografija iz 1885. godine. Nažalost, ovaj ikonostas je stradao u Drugom svetskom ratu. Preživele ikone čuvaju se u u riznici Srpske pravoslavne crkve u Sremskim Karlovcima.
Ikonostas koji danas postoji u Starom Hopovu novijeg je datuma, a ikone na njemu rad su i dar monahinja iz manastira Grgeteg.
Zna se da je Staro Hopovo nekada imalo malu, ali vrednu riznicu u kojoj su se čuvale starine i darovi vernika iz prošlosti. Nažalost, sve je to izgubljeno tokom Drugog svetskog rata kada su manastir opustošile ustaše. Crkva je oštećena, a konaci spaljeni i porušeni.
Stanje se nije mnogo popravilo ni u prvim decenijama nakon rata. Iako je rekonstrukcija hrama zvanično izvedena 1952. Staro Hopovo je dugi niz godina tavorilo. Konačna, velika obnova ove fruškogorske svetinje pokrenuta je 2001. U narednim godinama, crkva je živopisana, postavljen je novi ikonostas, uvedena struja, sagrađen konak, ali i potpuno novi zvonik.
I tako, iako je dugo vremena bilo pusto i skrajnuto, Staro Hopovo danas je ponovo nastanjeno monasima. I ne samo to! Počev od 2006. odvojeno je od Novog Hopova i sada funkcioniše kao samostalni manastir pod upravom ljubaznog jeromonaha Atanasija.
Ako vas put ikada nanese u ove lepe krajeve, prenesite mu naše pozdrave.
Autor: Aleksandra Bogdanović – Istorijski zabavnik
Zaprati Jazak vodu na Instagram-u
Zaprati Jazak vodu na Facebook-u