Manastir Vavedenja Presvete Bogorodice – Duhovna oaza u centru Sremskih Karlovaca
13.5.2025.


13.5.2025.
Za razliku od većine fruškogorskih svetinja, koje već vekovima postoje i žive u skladu sa prirodom i u neodvojivom spoju sa njom, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice nalazi se u centru grada! Ipak, ova neobična okolnost nikako nije umanjila njegovu vrednost. Naprotiv!
Manastirsko zdanje jedno je od najznačajnijih i najvrednijih u starom jezgru Sremskih Karlovaca. Predstavlja nepokretno kulturno dobro, kao spomenik kulture od izuzetnog značaja, a kao vekovni čuvar vere i duhovne snage ujedno svedoči i o istrajnosti i kontinuitetu življenja srpskog naroda u ovom lepom gradu.
A to je samo deo i inače manje poznate priče o ovom manastiru.
Ktitor, kao ni tačno vreme podizanja manastira posvećenog Vavedenju Presvete Bogorodice u Sremskim Karlovcima, nisu poznati. Da se na ovom mestu nalazi crkva prvi put je nedvosmisleno zabeležio ovdašnji monah Makarije 1707. ali je izvesno da je ona dosta starija.
Deo istoričara nastanak manastira vezuje za 15. vek i vreme svetorodne dinastije Branković, dok skorašnja arheološka istraživanja upućuju na to da je crkva najverovatnije podignuta tokom prvih decenija 16. veka i da je u njoj možda, „despotica Jelena, udovica Svetog Stevana Štiljanovića, provela jesen svog života“.
I jedna i druga pretpostavka ovu svetinju čine najstarijom u Sremskim Karlovcima.
Za ovo mesto vezan je i jedan kuriozitet kada je u pitanju ime. Naime, manastir Vavedenja Presvete Bogorodice mnogi Karlovčani zovu i „Gornja crkva“. Ova odrednica geografske je prirode. Manastir je podignut na blagoj uzvisini, pa je samim tim „viši“ u odnosu na drugi pravoslavni hram u ovom gradu – crkvu Svetih apostola Petra i Pavla iz 18. veka, koji se zbog toga zove i „Donja crkva“.
Nije slučajnost što je manastir u Karlovcima posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice. Naime, dobar deo svoje istorije on je bio metoh Hilandara, pa zato sa čuvenim manastirom u Grčkoj deli i zaštitnicu. Osim toga, u karlovačkom hramu u prošlosti su boravili monasi koji su se pripremali za odlazak na Svetu goru.
Detalji istorijskog života karlovačkog manastira uglavnom su izgubljeni u burnim vremenima, pa o njegovoj prošlosti danas ne znamo mnogo. Izvesno je da je crkva nekoliko puta stradala, ali i da je iznova i iznova obnavljana – počev od 18. pa sve do 20. veka.
Prema zapisu na ploči na jednom od zidova zvonika, najveći radovi izvedeni su 1746. za vreme patrijarha Arsenija IV Jovanovića Šakabente. Iz tog perioda potiče i impozantni barokni ikonostas sa 58 ikona, rad je Dimitrija Bačevića.
Poslednja velika rekonstrukcija, izvedena na inicijativu patrijarha Georgija Brankovića, završena je 1903. kada je crkva dobila izgled kakav ima i danas.
Tokom vekova postojanja manastir Vavedenja postao je večna kuća mnogim crkvenim velikodostojnicima, monasima, ali i znamenitim građanima Sremskih Karlovaca. Njihovi grobovi i danas su vidljivi širom manastirskog dvorišta.
Po značaju se ipak, izdvajaju dva groba koja se nalaze u kripti crkve. Ovde počivaju poslednji karlovački patrijarsi – Georgije Branković, preminuo 1907. i Lukijan Bogdanović sahranjen 1913. godine.
Nova, velika obnova ove stare svetinje pokrenuta je 2012. godine. Radovi i dalje traju – u toku je izgradnja konaka, a planirano je i da deo manastirskog poseda bude pretvoren u park. Danas se ovde čuva čestica moštiju Svetog Nektarija Eginskog, kao i riza Svete Petke.
A nakon materijalne, na red je došla i duhovna obnova. Vaspostavljajući viševekovnu tradiciju ovog mesta, crkva je u januaru 2016. ponovo proglašena za manastir – na radost Karlovčana, ali i vernika iz svih krajeva Srbije koji posećuju ovu fruškogorsku svetinju.
Autor: Aleksandra Bogdanović – Istorijski zabavnik
Zaprati Jazak vodu na Instagram-u
Zaprati Jazak vodu na Facebook-u